Mnoge vlasnike pasa smeta i uzrujava to što njihovi ljubimci uporno traže da spavaju na njihovom krevetu. Malim psima se ponekad udovoljava, ali ako to uspije nekoj velikoj danskoj dogi to može postati predmet spora na kakvoj brakorazvodnoj parnici. Zašto je psima tako silno stalno do toga da provode noći tako blizu svojih gospodara?
Radi se o tome (i to je ujedno odgovor na postavljeno pitanje) da psi zapravo nikad ne prerastu mentalnu dob šteneta. Budući da psi, čak i nakon što jednom odrastu, smatraju svoje ljudske gospodare pseudoroditeljima, sasvim je prirodno da ih nagon tjera da žele spavati priljubljeni uz tijelo svoje “majke”. U tom kontekstu “kuja” ne mora biti žena. Ako je neki pas emocionalno više vezan za domaćina kuće u kojoj živi, onda će domaćin, dakle muškarac, postati za njega nadomjestak majke. Kako bilo da bilo, to može prilično zategnuti bračne odnose i imati kao krajnju posljedicu razvod braka.
Čak ako se, strogom dresurom, postigne da pas ne skače na krevet, on će dalje željeti da spava što bliže svom “čoporu”. U divljem stanju, u divljini, nakon što izađu iz brloga, vučići rado spavaju što bliže jedan drugom. Iz toga proizlazi zaključak da se pas kojeg noću tjeraju iz sobe i zatvore ga negdje drugdje, osjeća kao izopćenik iz “čopora” koji ga je adoptirao.
Kad se radi o skupini pasa čuvara ili lovačkih pasa, ovo ne stvara nikakav problem, jer svaki od tih pasa ima društvo drugih pasa. Međutim kad se radi o nekom kućnom ljubimcu, koji živi kao jedini ljubimac neke obitelji, toj će životinji biti teško da shvati zašto ga ljudi svako večer tjeraju od sebe. Na kraju krajeva većina obitelji riješi taj problem prikladnim kompromisom: psu se dopusti da spava u blizini svojih gospodara, ali ne tako blizu da bi im noću smetao.
Sorry, the comment form is closed at this time.